2-7.RUJAN 2005

Najvise su me mamili tihi hodnici muzeja. U njima i najuzurbaniji turisti u jednotjednom pohodu kroz sve velike gradove Evrope uspore tempo. Mladi Amerikanci na proputovanju sa Lonely Planetom pod rukom zanijeme. Japanci se sa tugom odvajaju od bliceva fotoaparata        , a ova dva divljaka sto su tek izasla iz sume suljaju se u natkacama po marmornim podovima. Volim taj tihi zamor i  obazrivo preticanje posjetitelja u hodu galerijama. Mozda su mi te prostorije i draze od samih umjetnina sto vise po besprijekorno bijelim zidovima. Bol u pozadini koljena sto je usko vezan uz duga stajanja pred slikama i kipovima jedini je razlog mog napustanja ovih oaza mira. Pa primjetili ste da pametne uprave nikada ne postavljaju sjedalice za nas turiste u ovakovim ustanovama. Nije mi namjera opisivati pogledane trofeje grada. Spoment cu vam samo :velicanstveno bizarne tornjeve Gaudijeve katedrale i pogleda na grad iz njihovih visina, impozantne fasade te iste Sagrada Familije, arhitekturu standbenih objekata koje je osmislio u Casa Pedreri te saljivog parka punog mozaika, velikih gustera, zeljezne kapije kao krila zmaja  i drveni obli namjestaj, pad svjetla i ogromne pilare i lom svjetla po crkvama. Miro je zasluzio citav park prepun grafickih skulptura, a Picasso svoju malo retrospektivu. Ta poslijednja je bila naveliko nepotpuna jer su njegova djela porazbacana po puno bogatijim muzejima new Yorka. Londona i Pariza. U barceloni smo bili tjedan dana prepustajuci se luksuzu hotelske sobe, desetcima ulicnih glumatala, slikara i iskonskoj spanjolskoj kuhinji. Uzivali smo na terasama skrivenih trgova i gubili se po labirintima malih ulica. Iznenadio me broj skitnica i njohova bijeda kraj bljestila ducana velikih modnih imena i raskosnih jedrilica u luci. Razveselila me prva podmornica na svijet iz 1800 i neke. Napravljena je od drveta i zaista funkcionirala.

Sunce koje nas je skoro mjesec dana pratilo, povuklo se sa nama iza oblaka. Napustili smo aerodrom pod prolomom oblaka. Iza avionskog stakla vidjeli smo strasne vijavice kako harace gradom. Tek sutradan na vijestima smo saznali koliku stetu je prouzrocila ta oluja. No tada smo vec bili u svom stanu cudeci se da je sve trajalo gotovo 5 tjedana , a ne 5 godina kako se nama cinilo. Sa zadovoljstvom smo gledali fotografije prebacene vec na racunalo i ja sam pocela sa pisanjem ovog izvjestaja.